U petak, 18. maja 2012. godine u restoranu Orijent je promovirana 7 knjiga Bajre Perve “Zulijja”. Ova knjiga je poema o majci Podrinjki, majci koja priča svoj san o kćerki Zuliji, heroini Bošnjakinji koja radije bira i smrt nego daje obraz. Ovo je knjiga koja uspravlja i ne dozvoljava da mi Bošnjaci padnemo u letargiju zaborava.
Organizatori promocije u Kiseljaku su bili BZK Preporod – Kiseljak i Udruženje Bošnjačke omladine “Fatih” iz Milodraža.
Pervinoj poemi ”Zulija”, cijelim njenim tokom, od prve do posljednje riječi, primjećujemo nešto vrlo bitno i u našem javnom diskursu, kada je u pitanju zločin i žrtva, pomalo neobično. Naime, u ”Zuliji” dominira žena. Zulija je poema o ženi i njenoj žrtvi, boli, stradanju. Žena je podnijela i podnosi veliku žrtvu o čijem obimu se rijetko i, rekao bih, vrlo stidljivo govori i piše. I u tome je jedna od veličina ovog književnog ostvarenja.
Govoreći o žrtvi i stradanju, autor je, razumljivo, izbjegao krv, klanje i kame ali je, zato, na vrhunski način u poemu utkao takve bošnjačke veličine kakva je Nazija Beganović iz Đulića. Tako će majka, besjedeći svojoj Zuliji, kazati i ovo: ”Kad mi se plače, pomislim, na Naziju, iz Đulića, podrinjskih, kojoj zlikovci, ubiše, sinove, Muriza, Beriza, Idriza, Feriza, Ramu, Fahrudina, i supruga, Mustafu”. I Naziji, i Havi, i Zulijinoj majci dušmani su uzeli sve ali ne i volju za životom. Ubili su im najmilije ali ih nisu natjerali da budu mrzitelji, koljači, ubice i osvetnici. Uzeli su im komad duše ali ne i ljudskost i dostojanstvo.
