Piše: Mirza Bilić
Mladiću, znaš li šta želiš u životu? Znaš li da će Dunjaluk brzo proći? Znaš li da nije pravilo da ćeš dočekati starost, pa da se pokaješ? Grehota ti je mladost protračiti…
Mladost je najplodonosniji period čovjekovog života. Jer doba djetinjstva je period u kome čovjek ima kreativnost i mladalački polet, ali mu fali mudrosti. Doba starosti, ako je čovjek doživi, je doba kada čovjek ima mudrost, ima bogato životno iskustvo, ali mu fali mladalačkog poleta. Fali mu entuzijazma, snage i želje za poletom.
Jedino mladost obuhvata sve. Snaga je tu, entuzijazam je tu, mudrost je tu…, pa šta nas to zavarava? Šta nam to ne da da se okrenemo svome dini Islamu, da se okrenemo moralu, da se okrenemo namazu, da budemo rijeka preko koje će teči samo dobro? Šejtan nam neda. Neda nam ni da se kanimo harama. Šejtan nas nagoni da kladionice profitiraju preko naših leđa.
“Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije slabosti, snagu daje, a poslije snage, iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može!” (Prijevod značenja Er-Rum, 54.)
Mladiću! Naš Poslanik, s.a.v.s, je mnogo cijenio omladinu. Omladini je davao odgovorne službe, pa su tako mladi ashabi bili na čelu vojske. Među prvima koji su prešli na Islam su bili upravo mladi ljudi.
Omladina je također i u prethodnoj agresiji bila glavni oslonac i odigrala snažnu ulogu u odbrani svoje Domovine. Šta je s tobom mladiću? Da li se danas Domovina brani u kladionici, nemoralom, u besposličarenju, ili napuštanjem Domovine?
Poslanik, s.a.v.s., nas podsjeća na to da ćemo na Sudnjem danu biti pitani za četiri stvari:
“Niko se na Sudnjem danu neće moći pomjeriti sa svoga mjesta dok ne bude upitan za četvoro: u što je život potrošio, kako je mladost proveo, šta je primijenio od onoga što je naučio i kako je imetak stekao i u šta ga je potrošio!” (Tirmizija)
Mladiću, sramota je živjeti, a ne imati jasan cilj. Da li živiš samo da bi jeo, spavao, izlazio sa rajom i uz to još koji haram ugrabio? Da li je u skladu sa razumom tako živjeti? Pitani ćemo biti u šta smo mladost potrošili i jesmo li bili od koristi sebi i drugima.
Kada su novinari upitali mladog i uspješnog fudbalera šta mu je najveća želja u životu, on im je odgovorio: „Da uđem u Džennet“. Međutim, novinari to nisu razumjeli pa su mu rekli da pitaju o željama u životu, a on im je dao isti odgovor. Zatim su ga upitali: „Zašto onda igraš fudbal?“ Rekao je: „Igram fudbal kako bih zaradio dosta novca. Njime ću obezbijediti svojoj porodici pristojan život i trošiti ga na Allahovom putu, tako zadobiti Allahovo zadovoljstvo i ući u Džennet, akobogda. Uz to želim postati svijetli primjer. Kada mladi ljudi vide uspješnog sportaša koji je moralan i lijepo se odnosi prema ljudima, pokoran je Allahu, povest će za sobom mnoge od njih, za to ću imati nagradu svih onih koji se budu ugledali na mene.“
Mladiću, imaš priliku svakodnevno gledati pogrbljene starce sa snagom na izmaku. Klanjaju, ali s poteškoćom. Jedu, ali sa poteškoćom. Hodaju, ali sa poteškoćom. Sjede, ali sa poteškoćom. Bilo bi lijepo dočekati starost, pa makar i sa poteškoćom robovati svome Gospodaru, doći tobe i zaraditi Džennet, pa na Ahiret ne putovati kao gubitnik.
Međutim, mladiću, ko ti garantuje da ćeš imati priliku i dočekati starost. Znaj da je smrt bliža nego kragna za vratom. Svjedoci smo mladih ljudi koji su napustili ovaj svijet, te nas iznenadili svojom smrću. Ne dopustimo da nas nespremne dočeka smrt.
Zašto baš misliš da ti već danas, sutra ili ubrzo nećeš odseliti?
Ako si mlad, pa znaš da i mladi umiru?
Ako si zdrav, poznato ti je da i zdravi ljudi umiru.
Ako si bogat, pa i bogati umiru.
Ako si ugledan, znaj da i takvi umiru.
„Svaka duša će okusiti smrt, pa će se Gospodaru svome vratiti…“
Zato mladići i djevojke, tražite spasa u džematu, zajedništvu, namazu i dobročinstvu. Imajte jasan cilj i snažno težite ka njegovom ostvarenju, te znajte da se ni jedan veliki uspjeh nije ostvario bez mnogo rada i isrenog djela.
„O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti“. (Lukman 16-17)
