Osmanski sultan Mustafa III se često sastajao sa ulemom i vodio ugodne razgovore o životu, filozofiji, povijesti. Jednom prilikom sultanu je u goste došao učeni derviš Laleli Baba.
Tokom razgovora sultan Mustafa je postavio pitanje šta bi to bilo što čovjeka u ovom dunjalučkom životu čini najrahatnijim. Laleli Baba je odgovorio:
“Moj sultanu, najveći je rahatluk za čovjeka dobro, temeljito, obaviti nuždu, veliku ili malu!”
Sultanu se odgovor nije svidio pa je bez dvoumljenja iz dvora istjerao nepristojnog derviša.
Dani su prolazili, sultan se razbolio. Njegovi bubrezi su skoro potpuno otkazali, uopće nije mokrio. Dvorski liječnici su neuspješno tražili lijeka, ali ništa. Međutim, sultan se sjeti “nepristojnog” odgovora Laleli Babe te zaključi da bi tu mogla ležati tajna njegove bolesti.
Vrlo brzo Laleli Baba je bio doveden pred sultana….
“Lijek je kod tebe”, reče sultan. “Slažem se s tvojim odgovorom, sada mene spašavaj, a vrata dvorske riznice su ti širom otvorena, uzmi blaga koliko ti drago!”
Na to Laleli Baba smjelo reče: “Ne želim nikakvo blago, ja ću te izliječiti, a za uzvrat hoću tvoje carstvo! Želim ja biti padišah!” “Šta je s tobom, ti si lud, zar misliš da je slavno Osmansko carstvo tako jeftina roba za trgovanje? Bježi mi s očiju!” – dreknuo je sultan. “Sam znaš” – rekao je na odlasku Laleli Baba.
Međutim, sutradan bolest sultana Mustafe je ušla u kritičnu fazu. Nije imao izbora, ponovo je u pomoć pozvao Laleli Babu.
“Uzmi carstvo, nosi, samo daj mi lijeka!” – reče shrvani sultan. Laleli Baba je spremio lijek i izliječio sultana. Izliječen, ali bez carstva, Mustafa je u čudu, s divljenjem, gledao skromnog Laleli Babu koji progovori: “Carstvo za jednu malu nuždu! Ne, takvo carstvo meni ne treba, bujrum uzmi ga ti nazad!”
Sultan Mustafa III je u Istanbulu izgradio veliku džamiju koja je nazvana po Laleli Babi čije se turbe nalazilo u njezinu haremu. Većina osmanskih sultana gradila je velike džamije koje su dobijale imena po sultanima, njihovim vakifima. Kao što je Sulejmanijja, Sultan Ahmet, Selimijja. Džamija Sultana Mustafe III je izuzetak, a ova pripovijest je pokušaj objašnjenja zašto Laleli džamija nije dobila ime po svome sultanu vakifu.
