Naslovnica Text Članci KAD ČOVJEK DOSTIGNE ČETRDESET GODINA

KAD ČOVJEK DOSTIGNE ČETRDESET GODINA

240
0
PODIJELI

Nekada u drugom dijelu mjeseca aprila, u vanrednim okonostima smo dočekali i mjesec ramazan, učeči suru Al Ahkaf zastao sam na 504. stranici i ajetima koje sam ponavljao nekoliko puta. Pet ajet (15 – 20) su mi u mislima čitavo vrijeme i nekako me prate cijeli ramazan. Siguran sam da razlog tome da sam upravo tih dana, tačnije 20. aprila 2020. godine, dostigao četrdeset godina života. Proučio sam ove ajete i čitao prijevod značenja do tada više desetina puta, tefsir raznih komentatora Kur'ana, ali nikad kao sada nisam osjetio poruku ovih riječi Gospodara svega stvorenog; „Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: ‘Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i ja sam, zaista, musliman!'“ (El-Ahkaf, 15.)

Kaže Hafiz Ibn Kesir u tefsiru: „Njegove riječi: ‘kada dostigne četrdeset godina’, znače: kada njegov razum postane zreo, a shvatanje i blagost potpuni.“ Spominjanje ovih četrdeset godina su posebno, sa razlogom, privukle moju pažnju. Postalo mi je jasno zašto je nemoguće klanjati namaz a da ga ne završimo dovom: Rabenag-gfirli ve livali dejje ve lil-mùminine jevme jekumil hisab „Gospodaru moj oprosti meni, roditeljima mojim i svim mu'minima na dan kad se pret Tobom račun bude polagao.“
Doči će dan kada ćemo svi račune položiti i nikome se tada nepravda neće učiniti niti će iko od nas tuđe breme nositi. Sasvim sugurno je ovaj ajet išaret ko dostigne četrdeset godina života, da treba obnoviti tevbu, da svede sa sobom račune i preispita svoj život pripremajuči se za ono što mu je Božijom odredbom preostalo od vremena na ovom prolaznom svijetu. Baš tada, kome se Allah smiluje, treba da uči dovu koju nas podučava Onaj kojem se svi vračamo. „… Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i ja sam, zaista, musliman!'“

Prisjetimo se i dove Ibrahima, a.s., koju je učio, a u Kura'nu smo podučeni o njoj: „”Gospodaru moj, podari mi mudrost i pridruži me onima koji su dobri i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći, i učini me jednim od onih koji će džennetske blagodati naslijediti,” (Eš – Šu'ara’ – Pjesnici; 83-85) Ko u četrdesetim godinama nije stekao mudrost, nije zreo da sagleda svoj život, nije svjestan prolaznosti svoje, moguće je da nikada neće ni biti. Tada bismo morali imati jasne ciljeve pred sobom i strategiju kako ih ostvariti, a vjerniku je največi cilj džennet.

Hafiz Ibn Kesir kaže: „Njegove riječi: ‘Gospodaru moj, dozvoli mi…’, znače: ‘…nadahni me!’ „…da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti…“ , tj. u budućnosti. „…i učini dobrim potomke moje…“, tj. one koji će me naslijediti. „…ja se, zaista, kajem i ja sam, uistinu, musliman!“

Dova nas prati od rođenja i sa dovom odlazimo sa ovoga svijeta. Poslanik Muhamede, neka ja mir i spas na njega, nas uči da se ne odbija dova roditelja za svoje evlade. Stoga smo dužni svoju djecu odgojiti da nas se sječaju dovom, ali i mi svojih roditelja bilo da su preselili ili živi. Ulema nas uči da kome presele roditelji zatvore mu se jedna od vrata dženneta, tj. ako je za njihova života bio blag i ponizan prema njima, obračao im se riječima punih poštovanja i to poštovanje djelima potvrđivao i tako zaslužio hajr dovu svojih roditelja već na ovom svijetu je zaslužio džennet. Kao i za sve u životu, za ovo se treba potruditi i biti strpljiv. U gore citiranom ajetu je satkan čitav život svakog od nas.

Razmislimo o drugoj dovi koju nas uči onaj kojeg je Gospodar poslao kao milost svim svjetovima, Muhamed, a.s. Ibn Mes'ud, r.a., kaže da je njega Resulullah, a.s., a i sve nas do Sudnjeg dana, podučavao sljedećoj dovi:
„Allahu naš, poveži naša srca; i popravi naše odnose; i uputi nas putevima spasa; i izvedi nas iz tmina na svjetlo; i udalji nas od razvrata – javnog i tajnog, i blagoslovi naš sluh, i naš vid, i naša srca, i naše supruge, i našu djecu; i primi naše pokajanje, jer Ti, uistinu, primaš pokajanje! I učini nas zahvalnim na Tvojim blagodatima, koji Te hvale i veličaju zbog njih, i koji ih prihvataju, pa upotpuni nam Svoje blagodati!“
(Allahumme ellif bejne kulūbinā, ve aslih zāte bejninā, ve'hdinā subule's-selāmi, ve nedždžinā mine'z-zulumāti ile'n-nūri, ve džennibne'l-fevāhiše mā zahere minhā ve mā betane, ve bārik lenā fī esmā'inā, ve ebsārinā, ve kulūbinā, ve ezvādžinā, ve zurrijjātinā, ve tub ‘alejna, inneke Ente't-Tevvābu'r-Rahīm. Vedž'alnā šākirīne li-ni'amike bihā alejke, kābiline lehā ve etmimhā alejnā!)

U nastavku, 16. Ajet sure Ahkaf Uzvišeni Allah kaže: „Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći…“ Zaista se vrijedi za to potruditi. Stalno i iznova sebi postavljati pitanja: Kakav sam ja? Kakva su djela moja? Šta trebam popraviti? Radi koga su djela moja? Zašto sam ja na ovom svijetu? Kuda idem i kome se vračam?

Nizmjerno je važno da tevbom i istigfarom popravljamo sve ono što smo propustili. Samo od takvih među nama će biti primljena dobra djela, preći će se preko grešaka, a na koncu. „…od stanovnika Dženneta će oni biti…“, On Uzvišeni je to obećao onima koji Mu se pokaju i iskreno povrate. Vrata pokajanja su uvijek otvorena, sve do trenutka kada melek smrti dođe po naše duše.Pjesnik je istinito opjevao:
Dunjaluk je kratka vijeka
Sve će bit i proć
Azrail će dragi brate
Jednog dana doć
Sva ljepota naše vjere je u tome da od nas ne traži ništa što nismo u mogučnosti. Bog dragi posljednjim ajetom objave na Oprosnom hadžu kaže: „Danas sam vam vašu vjeu usavršio…“. Dakle vjerja je savršena, ali mi nismo i stalno se trebamo truditi da vjeru živimo u svim segmentima života 24 sahata na dan. Takvima On Uzvišeni kaže: „…istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.“

S druge strane mnogi su nemarni prema svemu što im je kao blagodat darovano. Mnogo je onih kojima su roditelji teret i kada im najviše treba pažnja gledaju da ih smjeste u staračke domove i ponize ih na razne načine. Zato mlademcima prije svakog vjenčanja skrenemo pažnju da već tada počnu aktivno razmišljati o odgoju svoje djece. Nastojimo objasniti to, jer svaki propust u prvim danima i godinama, vrati nam se kao bumerkag od naše djece za koju se toliko žrtvujemo. Razočarenje je neminovno.

Razmislimo o preostalim ajetima sure Ahkaf na 504. str. časnog Kur'ana: „A onaj koji roditeljima svojim kaže: “Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!” – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: “Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!” On odgovara: “To su izmišljotine naroda drevnih!”
Na takvima se treba ispuniti Riječ rečena o narodima: džinima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer – oni su, zaista, nastradali.
Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.
A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili.”

Ramazan je mjesec Kur'ana, upute ljudima. U njemu ćemo naći odgovor na sve naše zapitanosti. Naći ćemo kako Lukman savjetuje svoga sina, kako Ibrahim, a.s., lijepim riječima savjetuje i poziva oca svoga, kako je Ejub, a.s., strpljiv u teškoj bolesti, kako je Jusuf, a.s., milostiv i oprašta brači svojoj, kako se Junus, a.s., kaje iskreno, kako je Nuh ustrajan. Načićemo da ako nešto ne znamo pitamo one koji znaju.

Gospodaru naš, ti nas učini od onih koji su svjesni blagodati koje si nam dao. Pomozi nam da Tebi zahvaljujemo, Tebi se klanjamo, a roditeljima dobročinstvo činimo, jer oni su nas kad smo djeca bili njegovali.

Han Ploči, Kiseljak, 20. april 2020. godine

Kenan Bajrić