skip to Main Content
Mevludom i uručenjem vakufname hadži Hamdi Ibreljiću obilježena četvrta godišnjica od otvorenja džamije u Živčićima

U subotu 12. ševvala 1432. h.g./10 septembra 2011. po Isa, a.s., u džematu Živčići proučen je tradicionalni mevlud, a u povodu otvorenja novosagrađene džamije. To je bila prilika da se vakifu ove džamije hadžiji Hamdi Ibreljiću uruči vakufnama.

Program je uvodnim obračanjem i dobrodošlicom prisutnima počeo mjesni imam Mahmut ef. Ibreljić, a zatim i Mensur ef. Pašalić, glavni imam medžlisa IZ-e Fojnica. On je istakao važnost očuvanja tradicije mevluda i napomenuo da je upravo na današnji dan 231. godišnjica održavanja mevluda i zikra u Živčićima. Mevludski program su zajedničkim snagama izveli imami medžlisa Fojnica i Kiselja. Turski mevlud učili su hafizi iz Turske.

Zatim je Mensur ef. Pašalić najavio gosta i predavača muftiju teravničkog mr. Nusreta Abdubegivića.

Muftija je zahvalio na pozivu svojim prijateljima hadži Hamdi, Mensur efendiji, svim živčićanima. Između ostalog je rekao:

Slušajući ovu našu braću iz Turske kako uče naumpali su mi istanbulski ezani. Slušajući te ezane kao da dozivaju nas u Bosni, a eho tih ezana se svakako osjeti i ovdje danas. Dokaz tome je i učenje ovog mladog momka Abdusameda Šljivara i njegovo srčano učenje Kur´ana. Uzvišeni Gospodar kišu poredi sa Kur´anom. Kako kiša napaja zemlju nakon suše tako i Kur´an napaja ljudske duše. Vijekovima ik Muhamed, a.s., poslan Halimi na selo. Moderni čovjek odlazi u velike centre gdje je zemlja Kur´an napaja duše naših radjedova. Ova bosanska brda su najviše doprinjela očuvanju Islama i naše tradicije ovdje, jer na njima žive skromni ljudi. Žive u skladu sa prirodom, a islam i je ste fitra. Na koncu čovjek dolazi na ovaj svijet sa fitrom, čistom prirodom. Nije slučajno poslan tvrda, nebo visoko, a doše prazne. Treba da znate da je uvijek manjina čuvala vjeru. To su uvijek bili skromni ljudi, a ne silnici i asije.

Čuvajte svoj zavičaj, jer šta god radili i gdje god bili nikad sa se roditeljima i zavičaju odužiti ne možemo. Ja se trudim da čuvam i posječujem svoj zavičaj (Prusac, Donji Vakuf), ali uvijk nešto novo naučim od hadži Hamde i njegovog odnosa prema zavičaju, koji to radi na svoj način. Ono što mi danas radimo je naša tradicija i to je odraz djela naših predaka”.

Na kraju je program završen učenjem hatma dove pred dušu roditelja vakifa živčičke džamije.

Back To Top